HDZ-ova anti-kampanja

HDZ-ova anti-kampanja

03.06.2020.

U odnosu na Domovinski pokret HDZ je naglo promijenio ploču. U jednom su trenutku Andrej Plenković, Gordan Jandroković, Branko Bačić i ostali šampioni vladajuće stranke govorili kako bi rado koalirali s Miroslavom Škorom, ali ne bi s nekim ljudima iz njegova kruga, misleći vjerojatno na Zlatka Hasanbegovića i Hrvoja Zekanovića, kao i na Most. Sada pak ne bi s Domovinskim pokretom ni za živu glavu, sada ponavljaju kako je glas za ovaj pokret u stvari glas za SDP, sada iz tjedna u tjedan Osječka televizija sa svojim pomno odabranim gostima vodi pravu ad hominem, oštro fokusiranu, tendencioznu i očito plaćenu kampanju protiv Škore, optužujući ga da je nečiji, ne zna se čiji, „trojanski konj“, te prozivajući ga, između ostalog, kako je vodio izborne skupove Savke Dabčević Kučar, da je 1990. „pobjegao“ u SAD i tome slično.

U tom prozivanju sadržano je nepoznavanje novije povijesti te krajnja neprincipijelnost. Što, naime, ima loše ako je netko podržavao Savku i njezinu koaliciju, ako znamo kako je ta žena bila u prisilnoj izolaciji dvadeset godina nakon „Hrvatskog proljeća“,  a koliko je poznato ni Plenković (kao ni Milanović), iako su bili u najboljim godinama, nisu devedesetih pušku nosili ni borbu vodili, nego su se uhljebili u Ministarstvu vanjskih poslova.

Što se dogodilo? Cilj snubljenja Škore bilo je razbijanje saveza s Mostom  i sada kada je to uspjelo više za to snubljenje nema potrebe. Ankete, nadalje, govore kako unatoč (prilično glupoj) kampanji HDZ slabo stoji i zaostaje za SDP-om.  Ne biti relativni pobjednik značilo bi očiti poraz i vjerojatno situaciju u kojoj Plenković ne bi imao mandat za sastavljanje nove vlade. Krivicu, umjesto na vlastitu nesposobnost, zablude i stranputice, sada prebacuju na Domovinski pokret. A da su pametni, kao što nisu, morali bi znati da bi u takvoj situaciji relativnog gubitnika mogli (teoretski) računati samo na Škorin pokret, koji inače dobrim dijelom okuplja upravo HDZ-ove razočarane birače, koji ionako za HDZ ne bi glasovali da Škore i nema. A koliko god bacali anatemu na Škoru, izgubljeno se neće vratiti u ovih mjesec dana prije izbora.

Domovinski je pokret zauzeo neka čvrsta stanovišta oko izbornog zakona, popisa pučanstva, istraživanja ratnih zločina, korupcije, vanjske politike  i slično, na što bi HDZ teško pristao pa je i to razlog odbijanja moguće suradnje. S HDZ-ovim odlučnim ne Domovinskom pokretu koincidira i stav Milorada Pupovca kako bi koalicija ove dvije „desne“ stranke, u kojoj on nipošto ne bi sudjelovao, značila „urušavanje ionako krhkih demokratskih vrijednosti“ te „pljuvanje po svemu što je Plenković do sada učinio“. I u ovoj koincidenciji treba također tražiti razloge nagle promjene raspoloženja HDZ-ova tima, znamo li da Plenković jako drži do svega što Pupovac misli i zahtjeva.

HDZ izgubljeno povjerenje značajnog dijela svojih tradicionalnih birača, što se očitovalo na izborima za Europski parlament i za predsjednika države, nastoji vratiti antikampanjom, takozvanim spinovima i  jeftinim trikovima. Vraća preplaćene poreze u lipnju umjesto u kolovozu, dijeli 800 kuna nacionalne mirovine, zabranjuje pa opet dopušta rad nedjeljom, vraća stari datum Dana državnosti, daje pompozno uhititi neke svoje dužnosnike, što je mač s dvije oštrice, dijeli pregršt projekata općinama i gradovima, oštro prosvjeduje protiv nepostojećeg mađarskog posezanja za državnim teritorijem, uopće pokazuje tobožnju nacionalnu osjetljivost. U ovom posljednjem, svjesno ili nesvjesno, na ruku mu ide posve deplasirani, konfliktni predsjednik države, koji kao da ne zna što bi sa sobom i ulogom koja mu je pripala, svojim „bacanjem“ HOS-ove ploče, napuštanjem obilježavanja godišnjice „Bljeska“  ili bojkotom Dana državnosti.